U ovome radu analiziraju se posljedice odluke Europskog suda pravde u predmetu Cassina, u kojem je Sud odlučio da se pravo distribucije iz članka 4. Direktive o autorskom pravu u informatičkom društvu odnosi samo na oblike prijenosa vlasništva a ne na prijenos posjeda. Sud tvrdi da unatoč tomu države članice mogu u svojim nacionalnim zakonodavstvima, u kojima se uređuje pravo distribucije, i dalje propisivati druge radnje distribucije, poglavito zato što članak 4. Direktive o autorskom pravu u informatičkom društvu ne uređuje iscrpno sve oblike distribucije te zato što se prema europskoj Direktivi o pravu najma i posudbe trebaju u nacionalnim zakonodavstvima propisati odredbe o pravu najma i pravu posudbe. Budući da potonja direktiva na uređuje iscrpno korištenje na licu mjesta i korištenje djela primijenjene umjetnosti, time ona ne sprječava da se u nacionalnim zakonodavstvima urede ti oblici korištenja kao isključiva prava.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 10(2009); str. 89-102.

Preuzmite puni tekst priloga u PDF formatu
HDAPSilke von Lewinski // Die Folgen der Cassina-Entscheidung des Europaeischen Gerichtshofs fuer das Verbreitungsrecht in den Mitgliedstaaten