Od općih pitanja vezanih na kolektivno ostvarivanje autorskih prava valja prvo ukazati na problem shvaćanja udruga za kolektivno ostvarivanje. Naime, po nekim shvaćanjima radi se o profitnim organizacijama koje su ekonomski odvojene od svojih članova. Takvo je shvaćanje ne samo djelomično pogrešno, već i samoubilačko. Za tržišni subjekt ne postoji naime nikakva potreba za detaljnim pravnim uređenjem prisilnog ostvarivanja. Štoviše, pod takvom bi se pretpostavkom moglo postaviti upitnim i samo postojanje tih udruga. U tom smislu često se pojavljuju ideje o novim modelima ostvarivanja autorskog i srodnih prava, a kao jedan od najčešćih javlja se tzv. DRM (Digital Rights Management) model. Međutim, u ovom času ne postoji nikakav takav model na vidiku. Sve i kada bi tehničke mogućnosti to dopuštale, takav bi sustav štetio zakonitom korisniku, jer bi isključio svako besplatno korištenje. Kao druge alternative javljaju se porezne metode (porez na korisnike kulturnog sadržaja) te direktna distribucija proračunskih sredstava kulturi, subvencije, zaštita po pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja i sl. Pa ipak, po mom mišljenju rješenje je u održavanju načela postojećeg autorskopravnog sustava i modernizirani sustav kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, i to kroz elektroničku identifikaciju autorskih djela i kodiranje.

Kao važan problem danas se javlja i onaj koji se odnosi na tzv. ring-tones (melodije). U tom problemu našle su se i istočnoeuropske i zapadnoeuropske zemlje. Prava se kod ovog oblika iskorištavanja djela svakako praktički ne mogu ostvarivati drugačije nego kolektivno. Za razumijevanje ovog problema treba se prisjetiti ranijih uvjeta rada udruga za kolektivno ostvarivanje prava, kad je važio apsolutno princip teritorijalnosti u iskorištavanju djela, kojeg ring-tone svojim prekograničnim karakterom u cijelosti dokida.

Od pitanja specifičnih na području istočnoeuropskih zemalja valja naravno istaknuti problem pridruživanja Europskoj uniji, tj. kako će pridruživanje Europskoj uniji utjecati na postojeći sustav kolektivnog ostvarivanja prava. Općenito gledano, harmonizacija prava zemalja kandidata sa tečevinom zajednice svakako pridonosi općem povećanju stupnja zaštite autorskog prava, ali može dovesti i do derogiranja nekih prava autora u pojedinim srednjeeuropskim zemljama. Osim toga, u Uniji jača ideja o slobodnom natjecanju u sferi kolektivnog ostvarivanja, što bi se moglo u konačnici dovesti do smanjenja naknada, što bi svakako štetilo autorima Srednje Europe. Male istočne zemlje također se boje i još jednog zla – homogenizacije europske kulture, naročito u glazbenoj sferi.

Licenciranje masovnog korištenja audiovizualnih djela također predstavlja veliki problem, i to ne samo za istočnoeuropske zemlje, već i za one zapadne. Konačno, u istočnoeuropskim zemljama ne postoji još niti sustav zaštite pojedinih prava zajamčenih na fakultativnoj razini međunarodnog autorskog prava (npr. pravo slijeđenja, javna posudba i dr.)

Kao poseban problem valja također istaknuti onaj vezan uz podupiranje pojedine nacionalne kulture. Alternativa kulturnom utjecaju udruga za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava su svakako državne subvencije, no valja imati na umu da istočnoeuropske zemlje imaju vrlo loše iskustvo sa državnim intervencijama u kulturne stvari i stoga su pram njima odbojne. Iz tog razloga, nužno je da udruge za kolektivno ostvarivanje prava preuzmu i određenu ulogu na tom polju.

Konačno, valja naglasiti važnost istočnoeuropskih zemalja za CISAC. Europski političari često su spominjali da u ovoj regiji vide veliki ekonomski potencijal. CISAC i BIEM su u posljednje dvije godine mnogo pažnje posvetili upravo ovim zemljama, te nastavljaju razvijati programe na tragu PHARE i TACIS-a. Pa ipak, male istočnoeuropske zemlje odnosno udruge u njima i dalje su na strani gubitnika kad se radi o centralnom licenciranju jer ne dobivaju gotovo ništa.

Kako doskočiti ovim problemima? Kao prvo, udruge u istočnoeuropskim zemljama moraju same biti aktivnije na međunarodnom planu. Različite udruge u istoj zemlji morale bi stvoriti zajedničku strategiju ulaganja u javno mnijenje i autorskopravnu znanost. Te bi udruge trebale ulagati u budućnost, tj. više trošiti na obradu podataka i ljudske resurse čak i pod prijetnjom kratkoročnog smanjenja troškova. Konačno, CISAC i BIEM bi trebali osnovati posebne budžete za razvoj istočne Europe, iz kojih bi se financirali zajednički uredi za istočnu Europu, zajmovi i donacije za računalnu opremu te specijalizirano obrazovanje djelatnika u istočnoeuropskim udrugama za kolektivno ostvarivanje prava.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 3-4(2003); str. 17-30.

Preuzmite puni tekst članka u PDF formatu
HDAPPeter Gyertyanfy // Collective administration of author’s rights. An opinion from Eastern Europe