Informatičko doba u knjižnice je donijelo autorska djela u digitalnom obliku, a dosadašnje iznimke i ograničenja u korist knjižnica postaju upitni. Neke od radnji umnažanja, posudbe, arhiviranja ili korištenja autorskih djela u do sada zakonom dozvoljene svrhe i za što širi krug korisnika, dodatno se sužavaju ili čak smatraju kršenjem autorskih i srodnih prava. Unatoč stajalištima da “digitalno nije drugačije”, svakidašnjica pokazuje suprotna rješenja, informatičko-tehnička kao i pravna, a neka su iznesena u ovom radu (zabrana osujećivanja i zaobilaženja tehničkih mjera, licenciranje). Njima se nositelji autorskih prava dodatno štite, nasuprot nastojanjima knjižnica da se zadrže isti standardi kao i kod tiskane grade.
Na ruku nositeljima autorskih prava idu i zakonodavci, što zbog same isključive prirode autorskih prava, ili kod zakonske zaštite tehničkih mjera uvedenih od nositelja. Medunarodno pravo, a posebno zakonodavstva poput Direktive EU o informatičkom društvu, u određenim slučajevima zapravo poništavaju učinke zakonom tek načelno dozvoljenih iznimaka. Strah nositelja autorskopravnih ovlaštenja od gubitka nadzora nad umnožavanjem i distribucijom djela u digitalnom dobu, ali i jače uključivanje novih nositelja autorskim srodnih prava (poput nakladnika), uspjeli su dosadašnju ravnotežu pomaknuti. Rad prikazuje i javnu raspravu, potaknutu i od stručnih udruženja poput IFLA ili EBLIDA, za sada bez stvarnih pomaka.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 7(2006); str. 209-245.

Preuzmite puni tekst članka u PDF formatu
HDAPDragutin Nemec // Ograničavanja korištenja digitalnih autorskih djela: utjecaj na knjižnice