Razvili smo dugotrajnu praksu ismijavanja svojih kulturnih ikona, simbola te javnih i slavnih osoba. Parodija nastaje kada netko oponaša ozbiljno djelo, poput literarnog, glazbenog ili umjetničkog djela, a s ciljem postizanja humorističnoga ili satiričnoga efekta. Parodija, kao oblik kritike, predstavlja sredstvo koje je vrlo popularno među autorima, zabavljačima i oglašivačima i pomoću kojega se javnosti prenose određene poruke ili stajališta.
Zbog toga što predstavlja metodu kritike, parodija se mora neizbježno koristiti drugim stvaralačkim radom. Ovime se inherentno stvara sukob između autora djela koje se parodira s obzirom da nitko ne voli biti predmetom kritike, šale ili ismijavanja i autora parodije. Također je vrlo malo vjerojatno da će vlasnik djela zaštićenoga autorskim pravom izdati svojevrsnu licenciju ili dati dopuštenje autoru parodije da upotrebi njegovo autorskim pravom zaštićeno djelo prilikom stvaranja parodije.
Stoga je nužno razmotriti pretpostavke pod kojima određena parodija može predstavljati autorsko cijelo. Ovisno o autorskopravnoj tradiciji, rješenja u nacionalnim zakonodavstvima i sudskoj praksi mogu biti različita. Poželjno je da se ove pretpostavke urede zakonom, kao što je to slučaj u novoj hrvatskoj autorskopravnoj legislativi. Ako izostane zakonsko uređenje parodije kao autorskog djela, na sudskoj praksi je da ovisno o posebnosti slučaja i autorskopravnoj doktrini i kulturološkim zasadama, donese rješenje u svakom pojedinom prijepornom slučaju.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 7(2006); str. 67-94.

Preuzmite puni tekst članka u PDF formatu
HDAPDragan Zlatović // Parodija kao autorsko djelo