Suvremeni autorskopravni sustav mora biti osmišljen na način da zadovoljava različite interese – kako one autora i umjetnika izvođača, tako i one proizvođača, potrošača, kulture, industrije i javnosti. Zato se svi autorskopravni sustavi u zapadnoj i istočnoj Europi u biti sastoje od pet temeljnih stupova ili podsistema čija međusobna povezanost jamči ravnotežu svih tih interesa.

Prvi stup čini materijalno autorsko pravo koje se bavi sa objektima autorskopravne zaštite (autorskim djelima), autorima, sadržajem, trajanjem, ograničenjem i zaštitom autorskog prava. Ovo je najstariji podsistem i najtradicionalniji dio autorskopravne legislative. Drugi stup čine autorskom pravu srodna prava, koja su specifična za kontinentalnoeuropski pravni krug; anglo – saksonski krug ih ne poznaje izravno. On obuhvaća posebno tzv. <<rimska prava>> tj. prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma organizacija za radiodifuziju, ali i širi krug srodnih prava, između ostalih i pravo proizvođača videograma.
Treći stup ili podsistem autorskopravne zaštite čini autorsko ugovorno pravo. U mnogim zemljama ono nije još uvijek vrlo razvijeno, i često se sastoji tek od pukih općih pravila. U okviru ovog stupa, kao poseban problem javlja se sukob između načela slobode ugovaranja kao temeljnog načela svakog ugovornog prava, i načela zaštite slabije strane, koja je u autorskom pravu predstavljena upravo kreativcima. Mehanizmi njihove zaštite postižu se zakonskim intervencijama u slobodu ugovaranja, ali i kroz četvrti stup autorskopravne zaštite – sustav kolektivnog ostvarivanja autorskog prava tj. udruge. Taj je stup često kritiziran i često se traže novi načini njegovog izbjegavanja, naročito kroz suvremena tehnološka dostignuća koja omogućavaju direktno individualno ostvarivanje prava, npr. Internet. Pritom se međutim zaboravlja često na činjenicu da, osim što je upitno mogu li ovakvi sustavi direktnog ostvarivanja prava uopće funkcionirati u budućnosti na jednom širem planu, tradicionalna uloga udruga za kolektivno ostvarivanje prava ida dalje od same naplate naknada. U mnogim područjima te udruge imaju i regulatornu i distributivnu funkciju. Stoga se autori ne bi smjeli prenagliti i odustati od tradicionalnog načina ostvarivanja prava.

Kao posljednji, peti stup javlja se praktična provedba. Radi se o stalnim i poprilično uznemirujućim borbama protiv piratstva svake vrste, posebno u odnosu na glazbu, računalne programe i audiovizualni sektor, ali i na brojne probleme udruga za kolektivno ostvarivanje prava u vezi s neplaćanjem naknada. Bez snažnih mehanizama u ovom stupu cijeli sustav postaje jednostavno neostvariv. Kao nove metode zaštite javljaju se tehničke mjere, koje mogu pridonijeti značajnom smanjenju broja nezakonitih korištenja djela. Pa ipak, one trebaju biti upotrebljavanje s oprezom, jer bi se isključivim oslanjanjem na njih i na sustav ugovorne regulacije u pitanje dovele temeljne filozofske postavke autorskog prava.
Konačno valja upozoriti na odnos autorskog prava i kulturnih aktivnosti. Autorsko pravo može samo reagirati na tržišne uvjete, a ne može diktirati koja će se djela izvoditi. Međutim, uzimajući u obzir samu prirodu autorskog prava koja je povezana sa promocijom kreativnosti, svakako postoji odgovornost u planiranju programa na svim razinama, pa raznim metodama valja postići ravnotežu nacionalnih i međunarodnog protoka novca od iskorištavanja djela u pojedinoj zemlji. Jednako tako, valja upozoriti da iako se često ukazuje na činjenicu da na razini Europske unije ne postoji nadležnost za cjelovito uređivanje autorskog prava, već samo za parcijalno uređivanje, niti to parcijalno uređivanje nema smisla ako nema uporište kako u općem konceptu autorskog prava i svim podsistemima, tako i u povezanosti s kulturnom sferom.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 3-4(2003); str. 5-14.

Preuzmite puni tekst članka u PDF formatu
HDAPAdolf Dietz // The five pillars of modern European copyright [autors’ rights] protection