MONIZAM S TRAGOM DUALIZMA U HRVATSKOM AUTORSKOM PRAVU MONIZAM S TRAGOM DUALIZMA U HRVATSKOM AUTORSKOM PRAVU

Novo hrvatsko zakonodavstvo u području autorskog prava, temeljeno na Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. i 2007., pokazuje, na prvi pogled, sva bitna obilježja monističke (bolje rečeno jedinstvene, sintetizirane) strukture. Ono se uvrstilo u ona srednjoeuropska zakonodavstva (kao što su osobito njemačko i austrijsko) u kojima danas prevladava takva struktura. Drukčije, dualističko shvaćanje autorskog prava prihvaćeno je u zakonodavstvu Francuske i drugih kontinentalnoeuropskih zemalja izvan srednjoeuropskog kruga. (angloamerički Copyright sustav bitno je drukčiji i ovdje se ne razmatra).

Najvažnije obilježje monističke strukture proizlazi iz defi nicije sadržaja subjektivnog autorskog prava u članku 13. stavku 1. hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZASP); prema toj defi niciji autorsko pravo kao cjelina sadržava prava osobnopravne naravi – moralna prava (Persönlichkeitsrechte), imovinska prava (Vermögensrechte) i druga prava (andere Rechte) autora. Prema članku 13. stavku 2. čini se da se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom štite moralnim pravima, a imovinski interes autora imovinskim pravima. Potencijal monističke (bolje rečeno jedinstvene) koncepcije nije u cijelosti iscrpljen, jer imovinska prava također mogu služiti za zaštitu autorovih duhovnih (osobnopravnih) interesa autora, kao što i služenje moralnim pravima (primjerice, pravo biti označen kao autor) može štititi autorove imovinske interese.

Drugo važno obilježje monističke (jedinstvene) strukture jest neprenosivost autorskog prava zaživotnim pravnim poslovima (članak 42. stavku 1. ZASP) kao i nemogućnost odricanja od autorskog prava (članak 50. ZASP) Dopuštena su stoga samo raspolaganja konstitutivnim opterećivanjem autorskog prava (konstitutive Einräumungen) tj. osnivanjem prava na korištenje autorskog djela (a je li i prijenos pojedinih prava iskorištavanja?).

Treće važno obilježje monističke strukture pokazuje se kroz odredbe o trajanju autorskog prava. Ono u hrvatskom pravu svakako nije sasvim jasno određeno. S jedne strane, autorsko pravo (kao cjelina, uključujući i moralna prava autora) prema članku 99. ZASP-a prestaje 70 godina nakon smrti autora. S druge strane, prema članku 106. ZASP-a nasljednici autora, autorske udruge kojima je autor pripadao, druge osobe koje imaju pravni interes kao i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pozvani su intervenirati kod povrede poštivanja autorskog djela, integriteta djela kao i povrede časti i ugleda autora. U ovakvoj odredbi se kao cilj ne primjećuje zaštita literarnih i kulturnih spomenika, koja bi zapravo bila uređene propisima javnog prava, nego se u tome vidi, u smislu vječnog moralnog prava (droit moral perpétuel), napuklina monističke strukture hrvatskog autorskog prava, jedan dualistički trag na cjelokupno monističkoj slici hrvatskog autorskog prava.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, 10(2009); str. 59-67.

Preuzmite puni tekst priloga u PDF formatu
HDAPAdolf Dietz // Monismus im kroatischen Urheberrechtsgesetz mit einem dualistischen Farbtupfer